Jul
Ceo svet prati spasavanje dečaka iz pećine na Tajlandu. Ako ova generacija mladih ima svoj Live Aid, onda se on odvijao pred našim očima, tih julskih dana. Osećalo se zajedništvo, pratili smo borbu za njihove živote, iz sata u sat, na kraju iz minuta u minut, imali svoje heroje spasioce, osećali da pripadamo istom svetu, svetu ljudi, bez obzira na sve razlike koje primećujemo drugih dana.
Osećaj solidarnosti, razmevanja patnje drugog bića, zabrinutost za živote ljudi koje ne poznajemo, koji su nam daleki, a opet, po svemu bliski, spasiće ovaj svet.
U ljudskoj je prirodi najizraženija potreba je da se osećamo dobro. I mnogi taj osećaj, u suštini sebičan, pretvaraju u dobro za drugog je dobro i za mene. I to je, ovih prazničnih dana, važno ne zaboraviti.
Da poklon nije darivanje. Da jedino što drugome možemo da zaista poklonimo je da u našoj duši, a ja verujem u dušu, napravimo mesta za njega. Ma ko to bio, čovek je, isti smo.
Tako objašnjavam i nekad neverovatna dela koja ljudi čine za druge.
To spasavanje dece iz pećine, u dalekom Tajlandu, bio je duhovni podvig godine. Za sve nas.
Kad pomislimo da svet ide bestraga, da nam nema spasa, da zlo pobeđuje, i da se ne vredi boriti – setimo se da, zbog požrtvovanosti, pameti, obrazovanja i duše nekih ljudi, dvanaest dečaka i njihov trener danas žive.
Simbolika ovih prazničnih dana, 12 dečaka i jedan trener se sama po sebi nameće, i iako može da zvuči banalno, i slučajno, ona to, ipak, nije.
U julu, dok traje utakmica Hrvatske i Engleske, na moj telefon stiže poruka:
“Jesi li ti ono obećala neki sladoled?”
Izlazim iz kuće prijatelja, sa kojima sam gledala utakmicu, drhteći.
Sve što sam suzbila u sebi, sve što sam mislila, sve čega sam se bojala duge dve godine – gotovo je.
Sladoled sam obećala Teodori Vranješević, on je bio simbol normalnog, dečjeg života. Kad bude smela da jede sladoled, na javnom mestu, tada će biti zdrava.
I ja lebdim beogradskim ulicama, nemam osećaj da zaista dodirujem tlo, već da letim bar pola metra iza.
Jedno dete će ponovo da jede sladoled.
Sav sladoled, sva sreća ovog sveta, njeni su.
(Teodora Vranješević, foto Suzana Đorđević)
Hrvatska je pobedila Englesku. I tako do kraja prvenstva – na kraju je, u finalu, pobedila Francuska, ali verujte da sam to morala da guglam. U mojoj glavi, pobedila je Hrvatska – bili su iznenađenje, i sve je bilo iznenađenje, do kraja, bar za nas koji fudbal gledamo sa pola mozga.
U julu sam gledala drugi nastavak filma Mamma Mia! Here We Go Again. I logično, maštala o moru i sećala se mora.