Lokne i sede – ukrotiti i sakriti
U prethodnom tekstu smo zaključile da se šminkamo, negujemo, te da nam, očito, nedostaje razmena informacija o tome šta i kako radimo, jer je prštalo od komentara, ideja i predloga.
Hvala svima koje ste se javile, nadam se da ćemo nastaviti da razmenjujemo inaformacije i dalje.
Ono što je moj pronalazak godine, a možda i decenije je sprej koji maskira izrastak na kosi. Imam crnu kosu, od rođenja mi je takva, a farbam je od 30. godine. Prvo na dva-tri meseca, pa na dva, na mesec… I sad sam već u fazi da bih to morala da radim na dve-tri nedelje. Što je za mene mnogo, i vremena i novca, i strpljenja, možda njega i najviše. Ko se farbao crnom bojom zna zašto to ne treba da radi u kućnim uslovima. Tragovi boje osim po meni, redovno ostanu i po celom kupatilu, a ne skidaju se ili se jako teško skidaju. Uvek to bude bolje i mnogo brže, a i kvalitetnije kod frizera. No, ja često ne stižem, a kad mi se na čelu pojavi beli trag, izgledam umorno i sivo.
Da premostim period između dva farbanja, pomaže mi ovaj sprej:
Naravno, on ne zamenjuje farbanje kose, ali pomaže, posebno ako iskrsne nešto važno, a kosa je počela da raste. Nisam probala ostale boje, crna je sasvim u redu. Traje do sledećeg pranja, utisak pod prstima je kao da sam stavila neki jači lak za kosu.
Kad sam se već dotakla farbe za kosu, preporučite mi koju vi koristite. Ja već nekoliko godina koristim “Keune”, broj 1, jer meni ne stoji teget-crna boja nikako. Volim da je vidim na drugima, ali ne volim je kod sebe. Ta marka mi se pokazala najboljom, jer se ne ispira (stvarno se ne ispira, ni na moru), i ne ostavlja posle farbanja tragove na posteljini i peškirima (što me jako nervira, čak i na par onih koje sam odvojila samo za tu namenu). Bilo mi je nekoliko puta neprijatno u hotelima, kad ostanu tragovi na peškiru ili jastučnici, baš sam se osećala bezveze. (S tim u vezi, ja sam od onih koji nameštaju svoj krevet i kad su u hotelu, da li i vi to radite? Neki ljudi kažu da ne, ali meni bi i to bilo neprijatno.)
Imate li vi neku farbu ili trik da vam sveže farabama kosa ne ostavlja tragove boje? Posebno častim za trik kako sa lica i kože skidate ostatke boje, svašta sam isprobala, ne idealno, ali mi pomaže mleko za čišćenje lica, ili micelarna voda za skidanje šminke.
Za dalje održavanje kose, kako je moja kovrdžava i suva, koristim niz raznih krema za kosu, ćerka me zove “pola žena pola krema za kovrdže”, no nijednom nisam savršeno zadovoljna. U eri peglanih kosa, čini mi se suvišnim da pišem šta sam sve probala (mnogo!), ali ako neko ima sličan “problem”, rado ću razmeniti iskustva. Reč problem sam stavila pod znake navoda, jer mi sve prijateljice govore kako bi one želele moju kosu, a ja se ne žalim previše – osim zimi. Leti, kad mogu da izađem ispod tuša, i mokre kose napolje, to je idealna frizura. Opereš, i ne misliš. No, u ostala tri godišnja doba, održati lokne u loknastom, a ne u ćebastom stanju je teško. Zahteva fen, a fen tu veliku glavu napravi još većom. Ako ne odstoji pre odlaska u krevet, ujutru na glavi imam instalaciju ne mnogo darovitog apstraktnog vajara.
Uglavnom, izgled kose ne zavisi od mog truda, zavisi od njenog raspoloženja. Suvoću i antene rešavaju samo frizerske makaze, ne postoji drugi način za obnovu kose, i to ne samo moje, već bilo koje.
Celu jesen sam se borila da je ne kratim, kupovala pakovanja, stavljala ulje kokosa, moja divna frizerka Ivana mi je stavljala i neke specijalne tretmane, ali sam shvatila da ne postoji čarobno sredstvo, kosa koja je oštećena mora da se šiša.
Ja sam rođena sa crnom, i jako slabom kosom. Šišali su me do glave, kad sam imala dve godine, pa su još i pozvali fotografa da me slika. A znate kako je to bilo pre 45 godina – pozove se fotograf Gojko, on dođe u kuću, islika porodicu, jednom godišnje, možda i ređe, i to je to. Tako da ja iz ranog detinjstva imam samo ćelave slike. Koje sam u pobertetu, mahom, uništila, jer mi se smejao brat. Koji je rođen sa divnim, bakarnim kovrdžama… No, ulaskom u pobertet, kad su bile moderne jež frizure, posle jednog šišanja na skroz kratko, krenule su lokne. U međuvremenu su se ispravljale i ponovo uvijale, iz meni potpuno nepoznatih razloga.
Sada imam najkovrdžaviju kosu ikada u mojoj istoriji.
Niko, a posebno moja majka, nije mogao da veruje da će na ovoj glavi levo jednom da bude ovaj žbun desno:
(fotografije: Foto Gojko, Kragujevac, 1973. godine Nenad Vukosavljević, Kejptaun, 2017. godine)