O sladoledu, knjigama i mizoginiji, na slučajevima nemajki Katarine M. i Severine V.
Kakve sladolede i koliko knjiga deci kupuju očevi, ne znamo, njih nema u evidenciji nepozvanih beležnika
blog
Kakve sladolede i koliko knjiga deci kupuju očevi, ne znamo, njih nema u evidenciji nepozvanih beležnika
Muškarci su nesvesni sebe u prostoru. Žene su svesne i sebe i drugih u prostoru. Muškarac će da se širi, i nadvija, žena će da se skuplja i sklanja.
Nije mi potrebna supstitucija mladosti, ni da “izgledam dobro za svoje godine”. Potrebna mi je kvalitetna nega. Koja ne košta besmisleno, koja nije za maskenbal, za scenski nastup, već za svakodnevno korišćenje, za brzo šminkanje i pristojan izgled.
Na kraju leta, nije važno gde si bio, ako si bio, već da li si se na tom putu odmorio, te da li ćeš u sledećih 11 meseci uspeti da zaradiš za novi odmor.
Ostalo su nijanse.
U nekoj paralelnoj istoriji, ja ne bih bila ova žena, bila bih neka fina, sofisticirana, neka koja ne brine šta donosi sutra, i zašto to mnogo liči na juče, već razmišlja o tome kakvu će sutra haljinu da obuče. I da li da kupi novu kosilicu.
Dnevnik koji sam od 21-27. januara 2017. vodila za Radio Slobodna Evropa.
Žalili ste se da nemate sreće. Da vas uvek mimoiđe, da nikad ništa niste dobili, a i ono što ste zaslužili, uzeli su drugi. Juče ste rekli koleginici kako u sreću veruju lenštine, jer da postoji, jednom bi nabasala i na Vas.
Ti ćeš možda sebe mnogo puta da razočaraš, ali mene ne možeš nikad. Ti ćeš od sebe tražiti da budeš bolja od drugih, meni si ti najbolja. Ti ćeš sebe da guraš i tamo gde ti nije mesto, ja ću te uvek čekati i biti zaštitna mreža. Ti ćeš patiti i brinuti, zbog raznih stvari, ja ću biti zadovoljna što si ti – ti.
Kažu muškarci da raznolike ljude upoznaš u vojsci. Žene se sa ženama sa kojima se, verovatno, nikad ne bi srele, nađu u bolnici.
Nas je bilo osam u sobi.
Kad je objavljen “Paket aranžman” imala sam deset godina. U to vreme smo počeli da poklanjamo ploče za rođendane na kojima se jela doboš torta, sendviči sa “tommy” majonezom, a u boljestojećim kućama su krenule da se prave i pice, pečene u plehu za rernu, i sečene na kvadrate.
Izgledao je uvek kao idealan zet moje majke – tako gospodski odeven, tako jasan, kratko podšišan i uredan. Dok sam se zaljubljivala u muškarce koji izgledaju sasvim drugačije, jedan deo mene je uvek po malo bio zaljubljen i u Masima. Zbog stila i zbog ruku.
Lepa si i bez toga što te boli i što te žulja i što ti je neudobno, trebalo je da kažem, ali nisam.
U kafani si bio boem, u životu pijanica. U kafani si bio pesnik, u životu propali filozof. U kafani si bio dasa, u životu promašen slučaj.
Film “A, kako si ti, Kaća?” nastao kao sećanje na ružno vreme koje smo zajedno učinile lepim
Za šminkanje postoje samo dve stvari koje niko ne sme da vam kaže: ne smeš da se šminkaš, i moraš da se šminkaš. Sve ostalo je – tvoja sloboda izbora.
Žene koje su izrodile ovo društvo jele su isključivo trticu. Kokošije dupe, sa malo ili nimalo mesa na njemu. Kožica je bila žilava, čak ni ona nije bila hrskava i ukusna kao na krilcima ili batacima.