Cipele žene na Balkanu
Lepa si i bez toga što te boli i što te žulja i što ti je neudobno, trebalo je da kažem, ali nisam.
blog
Lepa si i bez toga što te boli i što te žulja i što ti je neudobno, trebalo je da kažem, ali nisam.
U kafani si bio boem, u životu pijanica. U kafani si bio pesnik, u životu propali filozof. U kafani si bio dasa, u životu promašen slučaj.
Kako su me šišali do glave da bih imala “jaču” kosu i kako je žbun čekao pubertet da se trajno naseli na mojoj glavi. O loknama, sedoj kosi, fotografu Gojku i još koječemu.
Zašto odrasli, zreli ljudi, sami ne reševaju svoje sukobe? Plaše se sebe, ili se plaše drugoga? Ti drugi su ogledala – koja nam ne govore uvek da smo najbolji i najlepši na svetu. Što i sami znamo, ali ne volimo da čujemo od drugog.
Nije mi potrebna supstitucija mladosti, ni da “izgledam dobro za svoje godine”. Potrebna mi je kvalitetna nega. Koja ne košta besmisleno, koja nije za maskenbal, za scenski nastup, već za svakodnevno korišćenje, za brzo šminkanje i pristojan izgled.
Kad pobediš sebe. Kad se izložiš. Kad ceo stadion navija za nekog drugog.
A ti trčiš, ne znaš da od sebe ne možeš da pobegneš.
I izgubiš.
A ipak, ne propadneš.
Zateknem sebe, na auto-putu Bratstva i jedinstva, kako imam 45 godina, kako sam se promenila koliko i zemlja koju je taj isti put jednom povezivao, drugi put razdvojio, i kako slušam tu pjesmu, o mladosti.
Igra, ta čarobna opuštajuća zabava, u kojoj se odmaraš, a u pozadini ti mozak radi na drugoj frekvenciji, povezuje, smišlja, inspiriše.
Kad su ljudi zaboravili da se igraju?