Letnji dan
Koračala sam već polupraznim Beogradom, ispred mene je išla žena u lepim crnim pantalonama, i belom košuljom zavrnutih rukava, vodila je psa, i delovala kao osoba koja voli što živi. I pas voli.
blog
Koračala sam već polupraznim Beogradom, ispred mene je išla žena u lepim crnim pantalonama, i belom košuljom zavrnutih rukava, vodila je psa, i delovala kao osoba koja voli što živi. I pas voli.
U vreme kad svi čitamo isto, oblačimo isto, jedemo isto, a verujemo da smo posebni, neke žene izrađuju zaista jedinstvene stvari.
Jedini način da mi budemo sigurni i spokojni da smo učinili sve je da se borimo protiv onih aveti u Srbiji koje su ubile Lava NIkolu, i zamalo sprečile Teodoru da dođe do svog izlečenja: nebrige, nemara, birokratije i diskriminacije
Ona će u septembru napuniti 10 godina. Slavićemo javno i veselo njen rođendan, ali i pobedu nad teškom bolešću.
Od tog trenutka deli nas malih za dečiji život, ogromnih za običnog čoveka – 350.000 evra.
U nekoj paralelnoj istoriji, ja ne bih bila ova žena, bila bih neka fina, sofisticirana, neka koja ne brine šta donosi sutra, i zašto to mnogo liči na juče, već razmišlja o tome kakvu će sutra haljinu da obuče. I da li da kupi novu kosilicu.
Dnevnik koji sam od 21-27. januara 2017. vodila za Radio Slobodna Evropa.
Napolju su se čule petarde i trubači, iz daljine je odzvanjao limeni zvuk. Neko je slavio odlazak godine, čijoj se sreći i lepoti radovao, samo tren ranije.
Juče mi je ušao čovek, onako, običan neki čovek, ni da mu odredim godine, ni šta je po zanimanju, ni odakle je. Taj je hteo da pričamo o sreći.