Oktobar
Pončo prijateljstva, možeš ispod njega da se sakriješ kad je kiša, može da te zagreje kad je hladno, a inače je – lep.
blog
Pončo prijateljstva, možeš ispod njega da se sakriješ kad je kiša, može da te zagreje kad je hladno, a inače je – lep.
Šta mi na kraju ostane i čemu na kraju služim u ovom vrtu bede, zla i očaja u koji se pretvorio današnji svet, nego da se radujem malim radostima, suzim nad malim pobedama, volim moj mali život i ljubim ovo malo svetlosti što tamu razdvaja?
Ne mogu. Neću. – su izjave sa tačkom. Iza njih nužno ne mora da stoji objašnjenje, osim kada sama želiš da ga daš. Pravdanje je nepotrebno, i ne moraš nikad i nikome da se opravdavaš.
Kad pobediš sebe. Kad se izložiš. Kad ceo stadion navija za nekog drugog.
A ti trčiš, ne znaš da od sebe ne možeš da pobegneš.
I izgubiš.
A ipak, ne propadneš.
U nekoj paralelnoj istoriji, ja ne bih bila ova žena, bila bih neka fina, sofisticirana, neka koja ne brine šta donosi sutra, i zašto to mnogo liči na juče, već razmišlja o tome kakvu će sutra haljinu da obuče. I da li da kupi novu kosilicu.
Ima godina koje su pojeli skakavci, ima godine koje su oglodali pacovi, ima i načetih moljcima, na neke se ukakio golub, a na neke krava. Neke su, opet, svetle, vesele, radosne. Radjali su se novi životi, ljubavi, prijateljstva, a i u poslu se radilo.