Izvini, Branko Miljkoviću
Sinoć je Marija rekla, onako, uzgred, kako joj se jako dopadaju neke stvari Ekatarine Velike. Onda sam na youtube-u pronašla njihove spotove, pa smo pevale… Negde me, kao i uvek, zabolela ta Ekatarina…. i Milanove oči, tako duboke, čudno razroke, taj pogled… Danas videh na facebooku milion statusa posvećenih njemu. Prosto sam se stresla od pomisli da je godišnjica. A jeste. Na današnji dan, pre 16 godina, otišao je Milan Mladenović.
Izvini Branko Miljkoviću, meni je Milan najveći pesnik “sa ovih prostora”.
I jedina osoba na svetu, koju iz poštovanja, nisam želela da upoznam lično. Pomislila sam, dok sam na koncertu “Rokenrol zauvek”, na Sajmu, 94. držala mikrofon, da će, ako ga upoznam, nestati čarolija. Da ću shvatiti da je i to čovek, od krvi i mesa, možda malo nadrndan, možda loše volje, možda… I prepustila sam da neko drugi uradi razgovor sa njim.
Mislim da posle toga više nikome nije dao intervju.
I nikada nisam zažalila.
Oprosti, Branko Miljkoviću, ipak je…