Sloboda
Nisam slobodna kad sam gladna. Ni kada trpim pritisak i pretnje da ću ostati bez posla. Nisam slobodna kada kroz prozor, kao jutros, gledam čičicu od sigurnih 70 i kusur kako predano prekopava po kontejneru u kojem su samo papiri. Nisam slobodna kada danima strepim za život svog prijatelja, kojem zbog hrabrosti i lične slobode prete, i koji mi je, prošle subote, rekao: “Živim kao da me neće biti 11. oktobra.”
Nisam. Nisam slobodna kada zlima ne mogu da kažem da su zli, podlima da su podli. Licemerima da je njihova laž njihov okov. Ali i moj.
Nisam slobodna kada na mojoj zgradi, u kojoj je stan koji ćemo muž i ja otplaćivati još 27 godina kao robovi banke koja nam je dala kredit da ga kupimo, na toj zgradi neko ispiše grafit mržnje. I kada se moja 13-gpdišnja ćerka kiselo nasmeje na moju izjavu da ću slučaj tog grafita da prijavim policiji.
Imam li ijednu drugu slobodu, osim da plačem i da pišem?
Postoji više načina da se neko ubije.
Može se nekome zabiti nož u trbuh,
nekome oduzeti hleb od usta,
nekoga od bolesti ne izlečiti,
nekoga strpati da živi u lošoj kući,
nekoga u samoubistvo naterati,
nekoga radom izmrcvariti,
nekoga u rat povesti.
Tek ponešto od svega toga je zabranjeno u našoj državi.
Bertold Brecht