Strah od sebe, od onog nepoznatog i neočekivanog, a koje ispliva, kad-tad, me je naučila da ne sudim. Da u određenim okolnostima, pod određenim pritiskom, mogu da budem sve ono čega se i gnušam i plašim.
I kad sam srećna, ja plačem. I kad sam tužna, opet plačem. Najviše plačem kad sam nemoćna. Kad se osećam poniženo, i kad sažaljevam sebe što moram da učestvujem u nekom dogadjaju.