Sreća 3
- Izvolite, komšnice, “Blic ženu” i “Žurnal”. Želite li, možda, “Orbit” žvake? Imamo i čokoladne bananice na akciji? Tri-u-jedan kafu? U redu, u redu, izvolite račun.
Smrznutim rukama je pružila ženi nešto sitniša i beli papirić kroz otvor kioska. Zahtevaju iz direkcije da otvor bude širi, da mogu kupce da vide lepo, ali kroz njega šiba košava. Grejalica duva sa strane, tako su joj leđa i desna strana tela pregrejani, a leva se smrzava. Levom rukom pokušava da pritvori otvor, ali već nailazi drugi kupac, pa vraća karton u stranu.
- Izvolite, komšija, paklica cigareta za Vas. Želite li, možda, upaljač? A, imate, u redu. A “Orbit” žvake…. da, poksupele su cigarete, od jutros. Jeste, kažu stalno će da budu skuplje, dok ne stignemo u Evropsku Uniju. E, kad će to da bude, to ni Sveti Petar ne zna, ali kažu da hoće. Hvala, izvolite, sačekajte račun, molim Vas! Morate da uzmete račun, kažu da su velike kazne, da će da nas kontrolišu. Jeste, trebaju državi pare. Za šta? Pa ne znam za šta, valjda za bolnice, za škole, za policiju?
Nekad joj se čini da stalno priča sama sa sobom, i da vodi jedan isti dijalog. Ljudi dolaze i prolaze, žure, nemaju vremena, započinju razgovor nemajući strpljenja da ga završe, odlaze brzo, zaboravljajući i da su bili tu, a ona ne završava započete rečenice, njen glas se utapa u košavu i nestaje u belim oblacima, tamo, negde, sa druge strane Dunava.
- Izvolite, komšija?
- Ne razumem, šta ste rekli?
- Ne želite ništa? U redu, pogledajte, možda biste hteli “Orbit” žvake?
- A čokoladne bananice?
- Ne želite ništa, došli ste zbog mene?
- Šta kažete, nisam Vas razumela?
- Vi ste Sreća? Kako mislite, Sreća? Srećan ste čovek?
- Ne, niste Vi srećni?
- Jeste možda dobili na lutriji? Imamo greb-greb, ali za veće isplate morate na njihov kiosk, ovde može samo zamena…
- Ne, niste dobili na lutriji, nego želite mene da povedete sa sobom, na mesto gde su svi srećni? A gde Vam je to mesto? Videću kad krenem?
- Kako da Vam kažem, komšija, ne mogu ja nigde odavde. Ovde sam gde sam, kiosk radi do 22h, svakog dana, jeste, i 31. decembra ću biti ovde, za Uskrs je bila koleginica, a to nam je bio poslednji slobodan dan. I ne, ne mogu da pođem sa vama, nikako.
- Jeste, moram da prodam određeni broj čokoladnih bananica i “Orbit” žvaka, i neke knjige, imamo 3 za 499 dinara, pogedajte, možda Vas neka zanima, ili za ženu…
- Ne, hvala Vama, vidim, ozbiljan ste čovek, mada Vam ne vidim lice lepo, kroz ove šarene novine, ali nađite nekog drugog.
- Ma, znam, sve razumem, to je neka nova akcija, kao što promoterke prodaju cigarete, pa ljudi popunjavaju neke upitnike, uvek svi dobiju, znam, sigurno ste mislili da bih ja mogla da Vama pomognem da ispunite normu, razumem, ali ne vredi. A pomogla bih vam, stvarno bih Vam pomogla, znam kako je to.
- Doviđenja, ma nemojte biti tako sigurni da se nećemo nikad više videti, mene ljudi i ne vide, ali vidim ja njih, vraćaju se. I ne znaju da su ovde bili i da su svakog dana, a ja sve znam o njima. I da profesori kupuju porno časopise, a reko bi čovek ozbiljni ljudi, znam i da im deca puše, a možda i neke droge, jeste, zavijaju nešto, jedna sa televizije kupuje novine samo kad izađe njena slika, jedna pevačica kao uhvaćena u prekršaju, a ona sama pozvala novinare da je slikaju, eno, onde su je, kao slikali, prekoputa, gledala sam. Deka iz onog ulaza krišom puši, da ga ne vidi žena, pa cigare krije kod mene, ne znam šta bi mi rekla kontrola da naiđe. I kockaju se ljudi, kupuju razne srećke, bingo, novine za kladionice, i vodu kupuju, ovu što košta ko da je iz Sahare, a šta će im voda po ovoj ladnoći, eto ne znam, ajd kad je leto…
- Jeste, komšija, znam ja mnogo više o njima nego oni o meni.
- A da nećete, ipak, “Orbit” žvake?
Ode čovek, a ne zapamtih mu ni lice. Ali, vratiće se on. Uvek se vrate, svi se vrate. Ala duva, da pomerim ovu grejalicu na levu stranu malo. Desnom mi je lakše da radim…
- E, svašta, kaže čovek da je on Sreća. Svakakvih ljudi ima, a šta smo sve preživeli, dobro smo i normalni.
****nastaviće se…..
1 Response
[…] Sreća 3 […]