Author: Katarina Milićević
Kad pobediš sebe. Kad se izložiš. Kad ceo stadion navija za nekog drugog.
A ti trčiš, ne znaš da od sebe ne možeš da pobegneš.
I izgubiš.
A ipak, ne propadneš.
Like this:
Like Loading...
Koračala sam već polupraznim Beogradom, ispred mene je išla žena u lepim crnim pantalonama, i belom košuljom zavrnutih rukava, vodila je psa, i delovala kao osoba koja voli što živi. I pas voli.
Like this:
Like Loading...
U vreme kad svi čitamo isto, oblačimo isto, jedemo isto, a verujemo da smo posebni, neke žene izrađuju zaista jedinstvene stvari.
Like this:
Like Loading...
Jedini način da mi budemo sigurni i spokojni da smo učinili sve je da se borimo protiv onih aveti u Srbiji koje su ubile Lava NIkolu, i zamalo sprečile Teodoru da dođe do svog izlečenja: nebrige, nemara, birokratije i diskriminacije
Like this:
Like Loading...
Ona će u septembru napuniti 10 godina. Slavićemo javno i veselo njen rođendan, ali i pobedu nad teškom bolešću.
Od tog trenutka deli nas malih za dečiji život, ogromnih za običnog čoveka – 350.000 evra.
Like this:
Like Loading...
U nekoj paralelnoj istoriji, ja ne bih bila ova žena, bila bih neka fina, sofisticirana, neka koja ne brine šta donosi sutra, i zašto to mnogo liči na juče, već razmišlja o tome kakvu će sutra haljinu da obuče. I da li da kupi novu kosilicu.
Like this:
Like Loading...
Dnevnik koji sam od 21-27. januara 2017. vodila za Radio Slobodna Evropa.
Like this:
Like Loading...
Napolju su se čule petarde i trubači, iz daljine je odzvanjao limeni zvuk. Neko je slavio odlazak godine, čijoj se sreći i lepoti radovao, samo tren ranije.
Like this:
Like Loading...
Juče mi je ušao čovek, onako, običan neki čovek, ni da mu odredim godine, ni šta je po zanimanju, ni odakle je. Taj je hteo da pričamo o sreći.
Like this:
Like Loading...
Bio onaj jedan, tako izaš’o po cigare i nije se vraćao tri’es godina. E, tako ću, vala, i ja.
Like this:
Like Loading...